Kako je to divno.

Rodiš se gotovo savršen. No to nitko ne primjeti. Roditelji te oblikuju onako kako znaju, da budeš njima nalik i da možeš komunicirati sa ostatkom svijeta. Filaju te gomilama gluposti, unište sve tvoje snove i "spuste na zemlju". To im je omiljen izraz.

Potom te dohvate u vrtiću, školi, faksu, vojsci....slijedi posao da postaneš što više koristan društvu, pojedincu, ženi....susjedu. Jebu te u mozak sve dok ne postaneš poput legionara.

Kada ti kažu da treba nešto napraviti, napraviš. Kada ti kažu da ideš kući, odeš.

I dobiš dijete i počneš ga oblikovati tako da je tebi nalik i da može komunicirati sa ostatkom svijeta.

Radiš do penzije, onda odeš na dva-tri penzionerska izleta i potom krepaš.


Život se svodi na par stvari. Izgleda da ih ima tisuću, ali zapravo ih je svega par. Hrana, piće, ljubav, sex, sreća, tuga....dopišite slobodno što želite. Neka ih bude deset, ali više nema. Nemate vremena za više, pa čak ni za one stvari koje su vam najvažnije.

Nikada čovjek nije bio veći sluga nego što je danas. Služimo i ljudima i stvarima i imaginarnim pojmovima. Slobodnog vremena je sve manje. Ako ga i imamo, radimo iste ili slične stvari i zovemo to hobi. Čak nije ni naša riječ pa se piše drugačije.

Sloboda nikada nije bila dalje od nas. Ne znamo više ni što znači ta riječ. Druge su riječi u modi.


Trebalo bi obući laganu odjeću, meke i udobne cipele i otići negdje gdje još uvijek ima cvijeća, drveća i životinja. Ništa ne ponijeti sa sobom. Čak ni sjećanja. Trebalo bi se osloboditi svega i početi razmišljati o budućnosti. Ne onoj našeg tijela za deset ili pedeset godina, nego o budućnosti naše duše. Trebalo bi početi pričati sa cvijećem i životinjama, početi se sjećati kako je to kada si slobodan raditi što poželiš kada poželiš. Trebalo bi ponovo izgraditi ovaj svijet tako da učimo od djece a ne od starih pokvarenih idiota.

Djeca znaju istinu. Ona je skrivena u njihovim očima i njihovom osmjehu.
Ljubav je jedino važna. Ostalo je iluzija koja brzo prolazi.

Jako brzo.

Ovo sam dobio na mail. Nemam pojma tko je to napisao ali imam potrebu to objaviti. Nemam neki komentar na tekst, imam svoje mišljenje o tome kada netko zabada nos u tuđe stvari ali... prosudite sami.



"Odrasla sam u Zadru, a znate kako je to u dalmatinskim mjestima: svi znaju
sve, svak zna svakog i nema šanse da bilo što napravite, a da o tome dan
kasnije ne bruji cijeli grad. Mislim, nije to neki privilegij ljudi s mora.
Znatiželjni susjedi su svuda oko nas, naprosto smo takvi, volimo zabadati
noseve u svačiji život, petljati se tamo gdje ne trebamo i znati sve o
ljudima oko nas.

To naravno zna biti zajebano ako želite nešto ostaviti samo među svoja
četiri zida, jer ako vam to inače ne uspijeva, onda neće ni kada vam to
stvarno treba. I danas imam susjede i prijatelje koje stalno zanima što
ima, što radim, jesam li negdje putovala, gdje su mi mama i tata, što
mislim o stanju u državi, kvari li mi se auto, jesam li zdrava, kako mi je
sestra, pa di ona radi, jesam li se ja to malo udebljala ili smršavila,
znam li što ima sa susjedima u prizemlju, kako mi je na poslu, je li mi
dobra plaća...

Ponekad mi je to naporno, ne da mi se baš uvijek čavrljati o tome di sam i
što sam, a naročito ne kad me uhvate na povratku s posla kada jedva čekam
doći doma, baciti se na kauč i gledati neki CSI na televiziji.

Pa sigurno vi svi imate takva iskustva, svi smo mi zapravo takvi: ako nam
se frend ne javi dva dana, dići ćemo takvu uzbunu da će se i mrtvi dići iz
grobova. Ako nam frend ne odgovori na neko pitanje, zvat ćemo drugog
zajedničkog frenda i od njega probati dobiti odgovor. Ako vam se mama ne
javlja na telefon, zvat ćete susjedu i pitati je li je vidjela. Nama
naprosto ništa ne može promaknuti.

Toliko sam u to sigurna, da sam sigurna i da se Hrvatskoj ne može dogoditi
luđak Fritzl. Pokušajte zamisliti da se u vašoj zgradi nešto događa 24
godine, a da nitko od susjeda to uopće ne primjećuje. Ja to ne mogu
zamisliti, jer gdje god da sam živjela u mojih 34 godine života, ništa se
nije moglo događati dva sata a da nitko ne primjeti, a kamoli 24 godine.
Ako ništa drugo, sigurno bi neki gramzivi susjed pokrenuo pitanje zašto
netko u zgradi može koristiti tako veliki podrum, a ostali ne.

Nije znala ni majka nesretne Elisabeth Fritzl. Nije znala da joj kćer živi
u istoj zgradi 24 godine, nije znala da par katova ispred nje rađa djecu
bez liječničke pomoći.

Nije znao glupi podstanar koji je 12 godina slušao kuckanje iz podruma i
mislio da netko obavlja neke radove. Nisu znali otuđeni susjedi koji su
priču da je Elisabeth pobjegla s nekom sektom prihvatili iz prve i više
nikad nisu postavili nijedno pitanje, čak ni kad se odjednom pojavilo
njezino troje djece. Dvadeset i četiri godine nitko živ u jednom europskom
gradu nije pitao: Gdje je Elisabeth Fritzl? Gdje je naša prijateljica? Gdje
je naša susjeda? Gdje je moje kumče? Gdje je moja nećakinja? Gdje je moja
kćer?

Danas ti isti ljudi zatvaraju vrata pred novinarima jer ih je sram reći da
su oni ti ljudi koji nikada nisu pitali za djevojku koju su poznavali. Ni
ostali se nemaju baš čim pohvaliti: čak su i gradske vlasti i policija
prihvatile debilno objašnjenje Josefa Fritzla da je kćer pred njegovim
vratima ostavila troje djece i pridružila se nekoj sekti. Što su mislili,
da je došla je pod okriljem noći i ostavila ih u košari za veš?

Nikada nisam upoznala ljude koje toliko boli k**** za ljude oko njih i
kojima se živo j*** ima li netko u njihovoj okolini problema.

Kad moja mama na televiziji vidi da su se u Zagrebu sudarila dva tramvaja,
odmah me zove da vidi jesam li na sigurnom. Ako jedan dan ne dođem na
posao, barem će me dvije kolegice nazvati i pitati jesam li dobro. Ako dva
vikenda zaredom ne izađem van, prijatelji će me zvati i pitati je li sve u
redu. Ako kašljem cijeli dan, tata će me pitati jesam li prehlađena. Ako ne
otvaram vrata susjedi cijelo popodne, navečer će doći dva susjeda da vide
ima li nekih problema.

Više nikada mi neće biti naporno odgovarati na bilo kakvo pitanje koje mi
postave prijatelji, roditelji, susjedi, kolege na poslu, frajer na
benzinskoj, teta na šalteru, murjak koji traži vozačku... Posipat ću
ružinim laticama sve susjede u Hrvatskoj koji zabadaju nos u tuđe stvari i
koje sve zanima.

Pustite ih neka znaju sve. Neka znaju s kim spavate, što jedete, kada
radite, idete li u crkvu, za koga navijate, kako vam se zove pas, je li vam
baka živa, imate li rođake u Južnoj Americi... Takvi su vam susjedi sigurno
bolji nego susjedi koje je imala Elisabeth Fritzl."

David Icke je luđak u najboljem mogućem smislu te riječi. Treba pročitati sve njegove knjige jer otvaraju oči bez obzira na to što je u tim knjigama istina a što stara dobra paranoja.

Nijedna pahulja u lavini nikad se nije osjećala odgovornom


Većina ljudi je netko drugi. Njihova mišljenja tuđa su mišljenja, njihovi su životi mimikrija, njihove strasti citati.

Oscar Wilde

Ma ne samo da ću ti odgovoriti nego ti posvećujem cijeli post. Dva mjeseca čekanja da se pojavi komentar je moj osobni rekord u dužini čekanja pa da proslavim ( tu zamisli da pijem hladnu pivu na -50 i češem se po jajima dok mi klima mreška dlake na prsima...svih sedam dlaka)

Ja ti dušo imam nekoliko blogova, na svakom blogu drugu ribicu pecam.

Ti mi dođeš kao neki mali inćun sa lobotomijom i sa -2 iz Hrvatskog ( iskreno se nadam da ideš u školu, jer ako si je završila onda u kurac i školstvo i sve)

Potpisala si se sa Ivana, nazvala me "piška" a ne "pička" kako dolikuje i još mi kukala što sam napal kolegu, gospodina te druga Bušmana čiji će vojnici obraniti sve nas i njih i cijeli svijet kad nas netko "napane".

Pa Ivana, srčeko moje malo, ti ti vojnici imaju otprilike IQ kao i ti i nema sumnje da će doći ali ne da nas obrane ako nas netko ( tko jebote? ) napane nego da ti razmrdaju pičkicu negdje na potezu između kantine i Iveka koji za njih dila cigarete.

No nemoj se sekirati, tvoja pičkica je najmanje zlo koje će se dogoditi kada ti strašni američki ratnici dođu u našu malu državicu. Sa njima ti dolaze i razni drugi stričeki koji imaju puuuno veći IQ i puuuno više pičkica i šupčića u planu za rasturiti. Samo prvo treba kresnuti naše mozgove ( a tu i tamo ih ima po Hrvatskoj za razliku od Amerike gdje su na cijeni jer su rijetko viđeni a još rijeđe korišteni ) a onda mogu nas kresnuti gdje žele, jer tko nema mozga nema ni razloga za paniku, a kamoli neku brigu. Ostaje mu samo strah da neće zadovoljiti anerikance jer to je ipak najvažnije.

A svi ćemo mi jednoga dana biti amerikanci i onda ćeš imati puuuno prijateljica sa kojima možeš razgovarati o važnim stvarima kao što su dečki, moda, šminka, labudovi, depilacija, abortus, stres na poslu jer te svi hvataju za guzicu dok konobariš...i tako, te stvari, kako se i dolikuje jednoj normalnoj američkoj građanki.


Pusa od Piška, idiota po vlastitom izboru

Da skratimo priču: traži se dobrovoljac da ubije idiota. Neće biti neke koristi od toga, mandat mu je ionako pri kraju, ali gušti su gušti. Mislim, ako ima neki pravi, dobar i sposoban tip koji zna i može koknuti ga zašto ne?

Zapravo nema razloga pustiti takvog idiota da živi. Ništa dobro ni od njega ni od Amerike došlo nije niti neće.

Ove gluposti da ne treba referendum oko ulaska u NATO i još veće gluposti da MORAMO u Europu mogle bi biti sprijećene i time bi konačno neke koristi bilo i od Bušmana.

Danas, 13.03.2008. objavljujem rat sistemu. Rušim vlast, državu, narodne običaje, predrasude i slične pizdarije. Ja sam ratnik svjetlosti i dolazim razjebati vaše male lažne svjetove gdje je strah gospodar a novac glavna faca u gradu i selu.

Vrijeme je za promjene. Vrijeme je za rat.

Ne koristim vama poznato oružje. Ljubav će biti razornija od atomske bombe.

Kako ovo zvuči? Imaju li blogovi doista stvaran uticaj na bilo što ili su još jedan način samozavaravanja. Služe li blogovi da se podijele suze ili radosti u stilu "Dragi moj dnevniče, evo počelo je 21 stoljeće a ja sam još junferica..." sa drugima ili su pak način da se piše samom sebi a da svi drugi vide i onda si tvrditi kako to nije samozavaravanje nego neko moderno furanje na osjećaje.

Ljudi gube posao zbog blogova. Glupa, nezainteresirana, nepismena i destruktivna djeca koju viđate kako pijana tumara gradom dođe doma i napiše tekst od kojeg bi i Krleža počeo vezati goblene jer bi ga bilo sram dalje pisati. Oho jebote, pa djeca nam razmišljaju. I nisu nepismena.

I nisu glupa. Vide da je Svijet sjeban, da je Hrvatska u kurcu i da nam je predsjednik fikus kojeg zalijevaju pogrešne čistačice. O predsjedniku Vlade da i ne govorim. Koji kreten jebote!

I tako, vratimo se na ratnika svjetlosti. Gledaš oko sebe, sve idioti. Pogledaš u ogledalo, kad tamo još jedan. Svuda su. Treba kupiti najjaču bateriju sa stiliziranom drškom od metala ( da se stokariti, nije bed ) i postati Jedi ratnik koji će Imperiji uzvratiti udarac. Još vam treba obleka ( najbolje maznuti iz samostana ) i gajba pive u slučaju da ne krene sve po planu i dobijete po tamburi a nema srodne duše da vas utješi.

Ako ipak ne pijete pivu evo vam alternativa. Idemo osnovati pokret otpora i udružiti snage. Idemo im svima reći da su glupi, da nam treba Europa kao što pimpeku treba sifilis i da se seremo na globalizaciju.

Ne branim svinjokolju, ne volim pretjerano sir i vrhnje i ne pijem šljivovicu. Ali držimo se mi budaletina koje poznamo a ne po Svijetu tražiti nove. Hrvatska od turizma može živjeti bolje nego Slovenija od Triglava i par hektara zemlje podno njega. Idemo im to reći. Idemo Senaderu reći da ne bude seronja i neka bar jednom u životu napravi nešto pošteno ili održi riječ koju je dao. Idemo šeksu reći da nam je drago što pijanci imaju svoga predstavnika u Saboru. Idemo poljubiti Jadranku Kosor u usta i reći joj da je pička i po' pa makar završili na zaraznoj.

Idemo im reči da ih sve volimo i da nam je ljubav dovoljna. Nek' se klone politike i odu za šank sa Šeksom i ostalim žoharima popiti koju a ne srati po narodu uzduž i poprijeko i onda im još iz džepa maznuti novac za plaću. E jesu pizde nije za vjerovati!

Kao ratnik svjetlosti, pošten čovjek i bivši zamalo komunista moram reći još samo ovo:



AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAARRRRGGGHHHHHHHHHHHHH! SJEBAŠE NAM LIJEPU NAŠU I NAPRAVIŠE OD NJE RUŽNU NJIHOVU. USTANITE VI ZEMALJSKO ROBLJE I POČNITE LJUBITI BLIŽNJEGA SVOGA. IMA DA BLIŽNJI POPIZDE ! RECITE RODBINI DA IH VOLITE I GLEDAJTE KAKO PADAJU U NESVJEST. UĐITE U AUTOBUS, TRAMVAJ ILI SVEMIRSKI BROD BEZ KARTE, ČEKAJTE KONTROLORA I KADA VAS UHVATI RECITE MU DA STE JEDVA ČEKALI DA VAS NETKO UHVATI JER STE TOLIKO SEKSUALNO NAPALJENI DA SAMO ČEKATE DA VAS NETKO UHVATI PA DA SVRŠITE. AKO VAM NE POVJERUJE ZAPJEVAJTE INTERNACIONALU I NETKO OD PENZIĆA ĆE SKOČITI U VAŠU OBRANU. RADITE STVARI KOJE NISU NORMALNE JER TO JE JEDINI NAČIN DA SE PROMIJENE STVARI.

JESTE LI VIDJELI NA ŠTO LIČI OVAJ NORMALNI SVIJET?